Temelj kvalitete rada dječjeg vrtića sigurno je i u dobroj suradnji s roditeljima. Ponekad su očekivanja roditelja prema dječjem vrtiću drugačija u odnosu na mogućnosti i na očekivanja vrtića prema roditeljima. Kako bi se ta očekivanja što više uskladila neophodna je stalna i otvorena , iskrena i obostrana komunikacija, suradnja i pravovremena informiranost.
Od klasičnih i tradicionalnih oblika suradnje pa do partnerstva roditelja i vrtića u odgoju djece, postepeni je put. Prije svega, i jedni i drugi trebaju pronaći zajedničke točke i interese u toj suradnji, a taj interes apsolutno treba biti usmjeren prema što kvalitetnijem odgoju djece, ostvarivanju dječjih prava i zadovoljavanju njihovih potreba i interesa.

Uz tradicionalne oblike suradnje s roditeljima poput raznih obavijesti putem oglasnih ploča i “kutića roditelja”, informacijskih roditeljskih sastanaka i individualnih razgovora, donošenja neoblikovanog materijala i slično, želimo roditeljima , ali i ostalim članovima obitelji djece približiti vrtić kao mjesto u kojem i oni mogu participirati, ne samo ispunjavajući svoje obveze već i mogućnosti sukreiranja samog programa ( sudjelovanje u aktivnostima s djecom, predlaganje aktivnosti, pomoć u oblikovanju prostorno materijalnih uvjeta, uređenje okoliša, zajedničke edukacije i slično.) O radu vrtića roditelji se svakodnevno mogu informirati ne samo usmeno, već i putem informativnih i edukativnih letaka, davanjem mišljenja u “kutijici prijedloga i primjedbi”, a uskoro i putem ovih stranica.

Smatrat ćemo da smo iz uspješne suradnje kročili u kvalitetno partnerstvo s roditeljima kada će sami roditelji davati prijedloge novih oblika suradnje, uključiti se u život vrtića kao pomagač, potpora i suradnici – partneri koji će razumjeti i uvažavati rad odgojitelja i ostalih djelatnika. Naravno, u svemu tome je i velika uloga i odgovornost svih nas iz vrtića koji ćemo se svojom otvorenom, neposrednom i iskrenom komunikacijom prema roditeljima truditi aktivno slušati zahtjeve roditelja i okoline, ali i stalno promišljati potrebe za određenim promjenama u odgojnoj praksi.